Pola stoljeća svećeničke službe na zlatnoj misi u rodnoj Derventi s vjernicima je obilježio  vlč. Ivan Ravlić. Nakon  službovanja od Sarajeva do Usore i Žepča, vlč. Ivan Ravlić se zlatnom misom vratio u rodnu župu gdje je s vjernicima obilježio 50 godina aktivne svećeničke službe. Poruka ljudima je, kaže, jednostavna.

-Neko kaže „ja sam vjernik“. Kakav si ti vjernik sa svojim prvim susjedom ne pričaš. Pa, bolje pričaj sa svojim prvim susjedom a nemoj nikad ići ni u crkvu, ni u džamiju, a pričaj. Nego  idem u crkvu molim mse Bogu  i u džamiju, a kad izađem  iz crkve, iz bogomolje, odmah trač, ogovaranje-kaže Ravlić.

Derventa: Zlatna misa

Ovaj poseban tenutak sa svojim svećenikom su podijelili i njegovi bivši župljani.

-U znak poštovanja prema njemu došli smo da ga podržimo i da uživamo u tom njegovom slavlju-kazala je Ružica Ivić, umjetnička voditeljica KUD „Izvor“ iz Žabljaka u Usori.

-Što se tiče pastorala i vršenja vjerskih obreda on je čovjek na svom mjestu, bio i ostao-dodaje Jozo Dunđer iz župe Globaica kod Žepča u kojoj je vlč. Ravlić imao posljednju aktivnu službu.

Ravlić je u rodnoj kući u Lupljanici kod Dervente rastao kao jedno od 16 djece u težačkoj porodici. Do škole u  Derventi svakodnevno je pješačio 18 kilometara.

-Ja sam se već opredijelio u petom razredu da ću ići za svećenika. Zašto sam se opredijelio? Mi smo svake nedjelje išli na Svetu misu. Išlo je se u školu tada i subote i tata nije imao razumijevanja  išli ste subotom, ajmo opet u nedjelju na misu i opet ista kilometraža, 18 kilometara pješice ja i braća i sestre. I, ako neko ima tu naviku, a ja sam imao tu naviku duboku i krenuo sam putem vjere-ističe Ravlić.

Na Bolu se zaredio 1976. Život je posvetio Bogu i ljudima tražeći u njima dobro. Rat mu je, kaže, odnio uspomene. Skromna kućica na kraju sela zarasla je u korov.

Kuća Ravlića u Lupljanici nekad

-Ovo je moja rodna kuća koje danas nema. Pitaju me odakle si. Kažem od porušene Dervente. A, ja sam iz sela Donja Lupljanica. Ne volim ni ići tu. Idem na ruševine. Moje uspomene su uništene. A, ko nema uspomene nema ni djetinjstvo-kaže Ivan.

Ravlić pored ostataka kuće Ravlića danas

vlč. Ravlić je život podredio širenju mira među ljudima. Brojna su djela i publikacije koje o tome svjedoče.

-Stvari žive jedne pokraj drugih, a mi smo ljudi i trebamo živjeti jedni sa drugima, a dok to ne zaživi nema kretanja naprijed što političarima ne ide u korist jer oni žele narod razdvojiti-veli Ravlić.

vUnošenje razdora među narode je nepravda i nasilje nad bh višestoljetnom  tradicijom, kulturom i tolerancijom, a ističe vlč. Ravlić,  sila Boga ne moli, a Bog silu ne voli. Afirmativa.ba